Povijest lebdenja

Počeci komora za lebdenje sežu u godinu 1950. kad je dr. John C. Lilly, psihoanalitik i stručnjak za eksperimentalnu neuropsihologiju, sa svojim suradnikom, neuropsihiatrom Jayem Shurleyom htio istražiti izvor svjesne aktivnosti u mozgu. Pokušali su izgraditi sistem koji bi što praktičnije i izvedivije ograničio nadražaje iz okoline i tako su napravili prvu, još prilično "primitivnu" komoru koju su s godinama usavršavali.

Lebdenje REST (Restricted Environmental Stimulation Technique - ograničena stimulacijska tehnika okoline) opušteno je ležanje u slanoj vodi u potpuno umirenoj i prijatnoj okolini. Komora za lebdenje napravljena je od poliestra te tako da u njezinu unutrašnjost ne dopiru nikakvi nadražaji iz okoline, kao što su svjetlost, zvuk, taktilni nadražaji i gravitacija. Velike količine Epsomove soli koje su dodane vodi stvaraju optimalnu okolinu za lebdenje. Vodna rastopina zagrijana je na 35,5°C. Svi ti elementi pomažu stvoriti okolinu u kojoj brzo i jednostvno dostignemo osjećaj opuštenosti. Komora se može upotrebljavati s različitim namjerama na različitim područjima, npr. za potpunu opuštenost, kao preventiva protiv stresa, u zdravstvene namjere, za poboljšanje sportskih dostignuća, za učenje, itd.

Komoru za lebdenje koju je napravio dr. Lilly nisu upotrebljavali samo neurolozi na medicinskim fakultetima, nego su i ostali znanstvenici iz drugih područja pokazali sve veće zanimanje za komoru i njezine učinke na ljudsko tijelo i misli. Godine 1982. osnovali su International REST Investigators Society - IRIS (međunarodno udruženje istraživača REST-a) zbog velikog zanimanja istraživača i sve većeg broja istraživanja na tom području. Zadaća IRIS-a je omogućiti komunikacijsku mrežu koja je dostupna i istraživačima i onima koje REST zanima te organizacija međunarodnih REST konferencija svaku treću godinu. Istraživanja koja su bila predstavljena na konferencijama objavljena su i u knjigama.